U posljednjim utakmicama, HNK Rijeka je pokazala neujednačenu formu, što je rezultiralo kombinacijom pobjeda i poraza. Analizirajući njihove nastupe, možemo primijetiti nekoliko ključnih elemenata koji bi mogli biti poboljšani kako bi se osigurao bolji rezultat na terenu.

Prvo, vezni red Rijeke često se suočava s problemima u kontroli igre. Iako su igrači poput A. Barco i S. Cletus pokazali kvalitetu, ponekad nedostaje povezanosti između veznog reda i napada. Preporučljivo bi bilo razmotriti promjenu u formaciji, prelazak na 4-2-3-1, gdje bi D. Legbo mogao igrati kao ofenzivni vezni, dok bi A. Barco i S. Cletus bili u ulozi kreativnih vezista. Ova promjena mogla bi omogućiti bolju kontrolu sredine terena te otvoriti više prostora za napadače.

Osim toga, Rijeka bi trebala raditi na bržem prebacivanju igre iz obrane u napad. Trenutno, igrači su skloni predugim dodavanjima, što vodi do gubitka posjeda. Uvođenjem bržih i izravnijih dodavanja, posebno na bokovima, igrači poput S. Vignata mogli bi iskoristiti svoje brzinske sposobnosti kako bi stvorili više prilika za gol.

Obrana je također područje koje zahtijeva pažnju. Iako su igrači poput N. Bodetića stabilni, Rijeka se često suočava s problemima u situacijama jedan na jedan, što vodi do nekih nepotrebnih prekršaja. Povećanje komunikacije među obrambenim igračima i implementacija taktičkog pristupa koji uključuje 'zonsku obranu' mogli bi smanjiti pritisak na golmana Josipa Jurčevića.

Na kraju, važno je da Rijeka održi mentalnu čvrstoću. Ponekad, u trenucima kada se rezultati ne poklapaju s očekivanjima, tim se čini frustriranim. Uvođenje psiholoških treninga i rad na timskoj koheziji mogao bi pomoći igračima da ostanu fokusirani i motivirani tijekom cijele utakmice.

U kombinaciji, ove taktičke prilagodbe mogle bi značajno poboljšati ukupnu igru HNK Rijeka, omogućujući Bijelima da se bore za viši plasman u HNL-u i osiguraju bolju poziciju pred nadolazeće izazove.